Preferensa vs teoretiziranje? Tezhnja vs analiza? Aktualizacija vs potencijal? dinamika vs statika? akcija vs shuplja pricha?
Jel' na to aludirash? :))
Za mene je to jedno te isto - pravi, oni u srcu, escapologisti su u svojim djelima escapisti:))Naravno samo u sluchaju da aktualiziraju potencijalnost i dok slushaju svoje srce. Ali ja ne pokushavam propovijedati nikakvu moralnu istinu ovdje - u zadnje vrijeme sve manje vjerujem u te! Nego samo shaljem apel na razmishljanje: ako je istina da smo josh od vremena prosvjete i razvoja razuma i logike kleknuli pod krst bash te razumne logike (ili logichnog razuma - svejedno) do te mjere da same sebe ogranichavamo i suzhavamo nam horizonte onda je jedini nachin da se "Houdini-style" ischupamo iz te ludjachke koshulje da pochnemo da slushamo shta nam to nashe srce govori i da onda agiramo po njegovom diktatu. Ali po meni nam to pravi novu tenziju i koshulja mijenja dezen i boju ali ne i funkciju. Zashto mora biti ili ovo ili ono. Zashto jedno mora bezosporno da iskljuchuje ono drugo. Zashto se toliko bojimo expandiranja "gråzoner", linija na horizontu, the space in-between? Mi, ljudska bicha, smo komplexni. Jednostavni konceptualni ramovi su nam, chini mi se, neophodni da bismo klasificirali i organizirali nashe shvatanja nas samih i svijeta u kojem zhivimo, koji nas formira i kojeg formiramo. Ali su nam ti isti ramovi toliko tijesni da mi, u to frenetichnom trudu da stanemo u njih, sijechemo samima sebi i noge i ruke.....
Escapism vs Escapology!?
ReplyDeleteThis comment has been removed by the author.
ReplyDeletePreferensa vs teoretiziranje?
ReplyDeleteTezhnja vs analiza?
Aktualizacija vs potencijal?
dinamika vs statika?
akcija vs shuplja pricha?
Jel' na to aludirash?
:))
Za mene je to jedno te isto - pravi, oni u srcu, escapologisti su u svojim djelima escapisti:))Naravno samo u sluchaju da aktualiziraju potencijalnost i dok slushaju svoje srce. Ali ja ne pokushavam propovijedati nikakvu moralnu istinu ovdje - u zadnje vrijeme sve manje vjerujem u te! Nego samo shaljem apel na razmishljanje: ako je istina da smo josh od vremena prosvjete i razvoja razuma i logike kleknuli pod krst bash te razumne logike (ili logichnog razuma - svejedno) do te mjere da same sebe ogranichavamo i suzhavamo nam horizonte onda je jedini nachin da se "Houdini-style" ischupamo iz te ludjachke koshulje da pochnemo da slushamo shta nam to nashe srce govori i da onda agiramo po njegovom diktatu. Ali po meni nam to pravi novu tenziju i koshulja mijenja dezen i boju ali ne i funkciju. Zashto mora biti ili ovo ili ono. Zashto jedno mora bezosporno da iskljuchuje ono drugo. Zashto se toliko bojimo expandiranja "gråzoner", linija na horizontu, the space in-between?
Mi, ljudska bicha, smo komplexni. Jednostavni konceptualni ramovi su nam, chini mi se, neophodni da bismo klasificirali i organizirali nashe shvatanja nas samih i svijeta u kojem zhivimo, koji nas formira i kojeg formiramo. Ali su nam ti isti ramovi toliko tijesni da mi, u to frenetichnom trudu da stanemo u njih, sijechemo samima sebi i noge i ruke.....