"[...] svako ima pravo da cuva svoju misao, ma kakva da je a nije uvijek lako ni reci, cesto se vrtimo kao vjetrokaz, i ne mozemo da odredimo svoj polozaj, izbezumljeni nesigurnoscu. Vrtimo se izmedju ocajanja i zelje za smirenjem, i ne znamo sta je nase. Zaustaviti se na jednoj tacki, okrenuti prema jednoj strani, to je ono sto treba a sto je tesko uciniti. Ma kakva odluka, osim one koja ce uznemiravati nasu savjest, bolja je od izgubljenosti kojom nas daruje nerijesenost. Ali odluku ne treba pozurivati, treba joj samo pomoci da se rodi, kad joj dodje vrijeme. Muke odlucivanja mogu olaksati prijatelji, ali samo olaksati, nikako odstraniti. I opet su neophodni, kao babica pri porodjaju." (Selimovic 2004 [1966]: 255)
"[...] svako ima pravo da cuva svoju misao, ma kakva da je a nije uvijek lako ni reci, cesto se vrtimo kao vjetrokaz, i ne mozemo da odredimo svoj polozaj, izbezumljeni nesigurnoscu. Vrtimo se izmedju ocajanja i zelje za smirenjem, i ne znamo sta je nase. Zaustaviti se na jednoj tacki, okrenuti prema jednoj strani, to je ono sto treba a sto je tesko uciniti. Ma kakva odluka, osim one koja ce uznemiravati nasu savjest, bolja je od izgubljenosti kojom nas daruje nerijesenost. Ali odluku ne treba pozurivati, treba joj samo pomoci da se rodi, kad joj dodje vrijeme. Muke odlucivanja mogu olaksati prijatelji, ali samo olaksati, nikako odstraniti. I opet su neophodni, kao babica pri porodjaju." (Selimovic 2004 [1966]: 255)
ReplyDelete